Ante Starčević bio je vođa, učitelj, književnik, političar i otac domovine. Utemeljitelj je moderne hrvatske državotvorne misli i žestok borac za hrvatsku neovisnost čemu je nesebično posvetio život te je prozvan Ocem Domovine.
Rođen je 23. svibnja 1823. god. u siromašnoj seoskoj obitelji u ličkom Žitniku. Pučku je školu pohađao u Klancu, a u Zagrebu je završio gimnaziju. Budući da je bio siromašan, morao se školovati za svećenika te je 1845. god. otišao u Peštu na bogoslovni nauk. Tamo je studirao povijest i filozofiju u kojoj je stekao doktorat. U međuvremenu je odlučio napustiti svećenički poziv te se vratio u Zagreb i ondje radio u odvjetničkoj pisarnici. U to je vrijeme počeo proučavati povijest, književnost i jezikoslovlje. Kao vrlo mlad zanimao se za društvene i političke prilike svojeg naroda i zemlje. Sudjelovao je u protumađaronskim demonstracijama 29. srpnja 1845. god. Nakon uvođenja apsolutizma postao je najveći neprijatelj Austrije i u svojim govorima javno istupao protiv vladavine, vladara i cjelokupnog sustava uprave.
Slijedeći vlastiti ideal, Starčević je poticao rast hrvatske samosvijesti, veličao hrvatsku povijest i kulturu te zastupao neovisnost Hrvatske na cijelom povijesnom prostoru zalažući se za čvrsta moralna načela kao temelj uređenja države.
Citat dr. Ante Starčević: „Makar Hrvatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hrvata – neka ih pet bude slobodno i sretno. ”
